Poezija susreće amneziju: Sjećanje na ono što nikada nije bilo znano

Radnik/ca: Otchuda Say
Od olovke do pozornice, od albuma do knjige: poetično putovanje u četiri oblika., 2025

Od olovke do pozornice, od albuma do knjige: poetično putovanje u četiri oblika.

Autorski tim

Autor(i/ce): Marina Otchuda Say Gynt

Izvodi/Čita/Pjeva: Joanna Doe

Mjesta stvaranja:

New York
Hrvatska

For interviews, bookings, or other inquiries: info@arktik.eu, +385 99 200 40 40, +1 929 774 2754. Za intervjue, gostovanja ili druge upite: info@arktik.eu, +385 99 200 40 40.

Opis / Koncept

Poezija u višestrukim oblicima

Serija Marine Otchude Say Gynt Poezija susreće amneziju istovremeno postoji kao pisani tekst, izvedbeni glas, glazbeni album u nastajanju i knjiga koja će biti objavljena kada vrijeme to zatraži – posvećena je procesu, a ne proizvodu. Ovo nije dovršena knjiga, već kontinuirani razgovor sa slušateljima, gradom i slomljenim sebstvom.

Moć žive izvedbe: kroz izvođačku energiju Joanne Doe

Ono što čini drugačijim ovaj poetski rad je njegova predanost živoj izvedbi. Ove pjesme najpotpunije postoje u izvedbi – u trenutku kada se glas susreće s uhom, kada Joanna Doe šapuće u klupskom poetry jamu i prostor pun slušatelja utihne.

Joanna Doe – izvođačica, osobnost, lutalica s amnezijom – nosi ove pjesme kroz poetry jamove, glazbene klubove, dramska čitanja i eksperimentalne performanse. Ovo je poezija ne kao gotov proizvod, već kao kontinuirana praksa. Kao ritual. Kao preživljavanje.

Rođena iz ekstrema

Ove pjesme govore iz pozicija ranjivosti: žena bez sjećanja, bez papira, bez fiksnog identiteta. Izdana ljubavnica. Migrantica svjedoči o ekološkom kolapsu. Umjetnica propituje znači li umjetnost išta u kasnom kapitalizmu. Umjesto očaja, ono što se pojavljuje je radikalna prisutnost – odbijanje da se izbriše, dokumentira ili pojednostavi.

Jezik kroz raspone

Dvojezične na engleskom i hrvatskom, pjesme formalno osciliraju između intimne lirike, političkog manifesta i pjevnog rituala. Jezik se prebacuje iz kozmičke metafore (“galaksije”, “deatomizirati”) u brutalnu birokraciju (“Dobar dan, Joanna Doe?”), od intimnog obraćanja (“Možemo li razgovarati?”) u kolektivni poziv na ustajanje (“Slušaj me, Ameriko”). Ovaj formalni nemir prisiljava čitatelje i slušatelje da plutaju kroz raspone: osobne, političke, duhovne, ekološke.

Raspadanje i rekonstrukcija

Tematski, zbirka se usredotočuje na razbijanje i ponovno sastavljanje. Odnosi se raspadaju i reformiraju. Identiteti se razbijaju i ponovno sastavljaju. Tijela se “deatomiziraju” samo da bi se ponovno rodila. Dragulj iz kutije za cipele je razbijen i kintsugiran. Feniks gori i uzdiže se. Ovo teško stečeno znanje prepoznaje da sloboda zahtijeva uništenje starih načina.

Govor s margina

Politički, ove pjesme prozivaju i bjesne protiv imigracijske birokracije, kapitalističke potrošnje, medijske manipulacije, uništavanja okoliša i patrijarhalnog nasilja. Pa ipak, one govore s margina – kroz osobu bez dokumenata, bez fiksnog identiteta, bez prava na autoritet. Time ovi stihovi modeliraju govor naizgled niotkuda koji paradoksalno postaje najsnažnije svjedočanstvo.