Dragi prijatelji, donatori, podupiratelji, pružatelji korisnih informacija i povezivači s dobro pogođenim kontaktima,
Sada kada sam se uspješno smjestila u New Yorku i mogu početi raditi na svojoj umjetnosti u okruženju beskrajnih prilika, želim vam svima zahvaliti.
Tijekom sljedećih nekoliko mjeseci podijelit ću s vama razne materijale na ovim stranicama—fotografije, videozapise i tekstove—koji će svjedočiti svemu što sam prošla, preprekama koje sam svladala svojom tvrdoglavošću, upornošću, beskrajnom strpljivošću i, naravno, vašom financijskom, moralnom, emocionalnom i informativnom podrškom.
Video isječci
☞ Za intervjue, ponude za suradnju i druge upite: info@arktik.eu, WhatsApp +385 99 200 40 40, mobilni poziv +1 929 774 2754.
Detaljan popis svih koji su omogućili ostvarenje ovog sna, kao i popis ključnih potreba za 2025. godinu kako bi se održao moj umjetnički put u New Yorku, možete pronaći u ovom članku: Popis: Svi koji su omogućili ostvarenje ovog sna i što je potrebno za njegovu održivost.
Skok
Skočiti nikad nije najlakša stvar na svijetu.
Da bi skok bio uspješan, moraš vježbati odskok.
Moraš biti stvarno, stvarno, stvarno dobar u odskoku.
A ti jesi.
Jesi.
Ti jesi!
Za napraviti stvarno veliki skok, moraš ostaviti neke stvari iza sebe.
Moraš ostaviti boje i sunce.
Moraš ostaviti lica i odraze sebe u njima.
Krive odraze.
Netočne.
Nevrijedne. Ne više.
Za skočiti u dosad neskočeno, u ono za što nema provjerenog nacrta ni skice,
Za tu nezamislivu vrstu skoka,
Moraš biti stvarno, stvarno, stvarno dobar u ostavljanju stvari iza sebe.
Da bi skočila i to pretvorila u letenje,
šireći svoja krila u nepoznato, čudno, još neiscrtano,
moraš biti potpuno, duboko, ludo zaljubljena u promjenu.
Dok ostavljaš sve boje i sunce,
Kad lica s lažnim odrazima počnu blijediti,
Otkrit ćeš obilje promjena, novoga, sebe.
Kiša će šaptati zbogom, leti sretno,
Oblaci će pokazati da ne moraju biti crni,
A svjetla noći otkrit će što znači beskonačno.
Što je bezgraničnost.
Gdje se okviri brišu.
Kako “ne” više nije riječ.
U plavi kofer spakirat ćeš sve svoje.
Spavat ćeš na aerodromu praznog uma.
Jer, za tebe, za sreću je dovoljna pomisao da promjena dolazi.
Na početku ovog putovanja upoznat ćeš nove prijatelje.
Njihova lica pokazat će jasnije, istinitije odraze tebe.
Više nego ikada prije, “Hvala” će postati tvoj refren.
Jer ćeš se osjećati tako dobro biti viđena.
Primijećena.
Shvaćena kad govoriš.
Tvoja obitelj će te ispratiti s cvijećem okrenutim prema suncu—
Uvijek vrijednim simbolima sreće za imati u džepu tragača.
Pozdravit ćeš se, nadajući se da će barem dio sunca ostati s njima.
Reći ćeš doviđenja, i hvala na svim ribama.
Reći ćeš hvala i tražiti: “Molim vas, ne zamjerite što odlazim.”
Molim vas, tražit ćeš, “Ostanite uz mene.”
Reći ćeš hvala.
Hvala.
Hvala!
Na beskonačnim “ne” kod kuće.
Na svakom ”Sretno” dok pakiraš kofer.
Na dobrodošlicama koje teku od trenutka slijetanja.
Reći ćeš hvala.
Hvala.
Hvala!
Njima.
Onima.
Vlastitoj sebi.
